Mini mirovina - pitanja i odgovori

Što je mini mirovina?

Mini mirovina je uzimanje dužeg slobodnog vremena tijekom radnog vijeka. Mini mirovinu uzimamo kada vidimo da nam treba duži odmor, kada godišnji odmor nije dovoljan za ostvarivanje nekih planova, želja ili jednostavno nije dovoljan da se fizički i psihički odmorimo od posla.

Mini mirovina je nešto što se očito treba duže planirati.

Radi se o:
- financijskim pitanjima (imate li dovoljno novaca)
- dogovoru sa poslodavcem ili davanju otkaza (ako ste se za to odlučili)
- dogovor sa obitelji (svima najbitnijima mora biti jasno zašto ste se odlučili za mini mirovinu i koji su ciljevi)
- dogovor sa samim sobom (zašto idete i koji vam je plan u mini mirovini)

Često govorimo kako ćemo uživati u mirovini. No, mirovina je jako daleko i sa naših 65 godina, djeca će biti tko zna gdje, zdravlje će biti u upitnom stanju i za mnoge aktivnosti će biti prekasno. Pitanje koliko će vam se dati ići na ta putovanja, koliko ćete se moći baviti sportom. Putovanja do doktora i na razne pretrage će vam vjerojatno biti puno bitnija.

Zato to upitno uživanje u mirovini treba pokušati ostvariti dok smo još zdravi, dok su djeca i dragi ljudi još sa nama i dok neke osobne projekte i želje nije prekasno.

Koncept mini mirovine se vrti oko kupnje vremena.

Zar ti nije žao novca?

Ovo sam se i sam pitao tisuću puta. Hoće li vrijediti novaca?

Ovako sam postavio stvari:

- trošak mini-mirovine je toliki da neće niti približno ugroziti egzistenciju obitelji
- prihvaćam da će ova godina biti financijski u minusu
- predviđam da će novci investirani u mini-mirovinu biti lako nadoknađeni kroz rad i rast investicija
- čak i ako firma ne pristane na neplaćeni dopust, mogu naći drugi posao

Dakle, dugoročnih loših egzistencijalnih problema neće biti.

Ono što dobivam je:

- vrijeme sa obitelji
- vrijeme za sebe (fizičko i mentalno zdravlje)
- vrijeme za projekte koje inače nikada neću napraviti
- vrijeme za stjecanje novih znanja i vještina

.. i sve to svojim tempom i željenim rasporedom.

Osjetio sam da je ono što ću dobiti - neprocjenjivo.

Također osjetio sam da je baš pravi trenutak za napraviti ovako nešto i da će mi kasnije biti žao što to nisam napravio. Mnogo više žao nego ovih novaca.

Naravno, trebalo je vremena da to sve 'sjedne'. Cijeli proces od osjećaja da mi treba duži odmor, preko 'prelamanja' da ću to stvarno napraviti, do odlaska na neplaćeni dopust je trajao oko godinu dana.

Kako si dogovorio na poslu?

Kada sam napokon odlučio uzeti duži odmor od posla, nisam znao u kojem će to obliku biti.

Nisam znao hoće li firma pristati na neplaćeni odmor ili ću dati otkaz i otići iz firme.

Oko pola godine prije nego sam planirao ići na odmor, poslao sam svima koji to trebaju znati, mail sa informacijom da planiram napraviti pauzu u trajanju 6-12 mjeseci. Nisam još znao koliko će trajati.

Znao sam da će projekti na kojima radim, za oko pola godine biti dovršeni ili pri kraju i imao bih vremena prebaciti zadatke koje radim na druge kolege.

Obavio sam razgovor sa nadređenima, objasnio o čemu se radi. Svi su bili fer i izišli u susret te smo dogovorili neplaćeni odmor u trajanju od 8 mjeseci.

Jasno da nismo svi u jednakom položaju. Nemamo svi jednake poslove, firme u kojima radimo imaju drugačije politike, imamo drugačije razine odgovornosti. Mnogo je parametara.

Vidio sam da ljudi podcjenjuju što je sve moguće ako se najavi i planira na vrijeme. Mislim da niti jedan poslodavac ne želi imati umornog i nezadovoljnog zaposlenika, pogotovo ako mu je jedan od bitnijih.

Pitajte, razgovarajte i doći će se do nekog rješenja.